Kako sam ubio svoju nikotinsku ovisnost i prestao da pušim nakon 33 godine…

Milan F.
Bio sam okorjeli pušač od svoje 18. godine. Astma me je mučila godinama, ali sam i dalje pušio. Sa 29 godina sam završio u bolnici, boreći se za dah i proveo u njoj mjesec i po dana. Dva mjeseca nakon toga, opet sam počeo da pušim. Bio sam skoro pomiren sa činjenicom da je moja ovisnost o cigaretama nepobjediva. Sve do prije 6 mjeseci….


Otvoreno pismo svakom strastvenom pušaču

Pozdrav!

Ja sam Milan i ovo je moja priča, koja će nadam se i tebi spasiti život i zdravlje.

Živim u Sarajevu veći dio svog života. Bio sam pušač od svoje 18. godine i bezbroj puta sam pokušavao da ostavim cigarete.

Astmu sam zaradio djelimično pušeći, a djelimično radeći u nepogodnim uslovima. Godinama sam se borio s njom. Pumpice su sve bile efikasne na neko vrijeme.

No ništa nije moglo biti efikasno na prosjek od 2-3 kutije cigareta dnevno.

Ni susret sa smrću me nije natjerao da prestanem…

Nisam bio zadovoljan sa mnogo stvari u svom životu. Radio sam kao rob i rijetko imao vremena da ga posvetim sebi. Ali cigareta mi je upravo to davala- osjećaj da sam sebi priuštio neki luksuz, nešto što volim. Noći sam provodio više kašljući, nego spavajući, ali to sam smatrao prirodnim, jer sam bio svjestan šta radim- pušim iako imam astmu. Sada mislim da sam podsvjesno prije bio spreman da umrem, nego da ostavim cigarete. A nije da nisam pokušao, milion puta.

Kad god bi me astma baš “stisla” i nisam mogao da dišem, ja bih ostavljao cigarete na nekoliko dana. U tih nekoliko dana bio bih potpuno lud čovjek! Iritantan dovoljno da se istresam na sve oko sebe- od sopstvene supruge, preko radnih kolega, prijatelja, pa do radnice na trafici gdje sam kupovao novine. Sve mi je smetalo i sam sam bio svjestan da sam nepodnošljiv. Jednom sam rekao svom šefu: Hvala ti što me trpiš ovakvog, jer sam se izderao i na njega na poslu. Sreća pa je shvatio o čemu se radi i samo me opet pitao: Je l’ to opet prestaješ da pušiš?

Supruga i ja nismo imali djecu i oboje smo radili, tako da nisam osjećao veliki finansijski pritisak zbog cigareta. Doduše, i cigarete su ranije bile mnogo jeftinije. Ipak, moja supruga je milion puta rekla da bi za taj novac mogli svake godine da otputujemo negdje. Ali najviše je željela da ostavim cigarete jer je vidjela da me one ubijaju.

Sa 29 godina sam završio u bolnici. Imao sam gušenja jednu noć i žena mi je pozvala hitnu jer nije znala šta da radi. Mjesec i po dana sam bio u bolnici, boreći se za vazduh. Pretvorio sam se u kostura i mislio sam kako nakon toga nikad više neću prići cigaretama.

Iako sam narednih godinu dana proveo na strašnim lijekovima, već u roku od dva mjeseca nakon izlaska iz bolnice zapalio sam svoju prvu cigaretu!

Iako sam bio svjestan da sam mogao da umrem, i najgora kriza je već uveliko bila prošla, toliko sam bio psihički ovisan o cigaretama da nisam znao kako da nastavim život bez njih. Ništa nije imalo smisla, jer sam čitave dane provodio sa mislima kako želim da zapalim cigaretu.

Kad sam počeo da pušim nakon toga, svi su od mene digli ruke. Žena i familija su me gledali kao najgoreg ovisnika koji nije pri sebi, kao nekog ko ŽELI DA UMRE. Što je najgore- to je bilo istina. Mislio sam da je bolje da živim kratko radeći ono što volim- pušeći, nego još 100 godina bez cigareta. Tako sam gurao preko 20 godina, opet kašljući i gušeći se, ali pušeći oko 2 kutije dnevno.

Kad sam najmanje očekivao, rješenje je pronašlo mene.

Onda sam prije nekoliko mjeseci otišao kod kuma. Sve vrijeme dok smo sjedili i ćaskali, nešto mi je bilo čudno, ali nisam primijetio šta. U jednom trenutku sam primijetio da nije zapalio nijednu cigaretu, iako već sat vremena sjedimo i pijemo pivo. Ponudio sam ga cigaretom i on mi je rekao kako već 5 sedmica nije zapalio nijednu. Nisam mu vjerovao, jer je moj kum Dado pušio jednako mnogo kao ja, decenijama, i mislio sam da me zeza. On, pri tom, nije imao zdravstvenih problema, i ne znam zbog čega bi uopšte prestajao. Ali ispostavilo se da on zaista ne puši.

Čudno!- pomislio sam. Ne lupka prstima, nije nervozan…

Ali, zašto? Kako…- upitao sam, zbunjen.

Onda mi je ispričao da je otkrio nešto za šta ja nikad nisam čuo, kao ni on prije toga, i toliko mu je to bilo smiješno, da se opkladio sa ženom da to ne radi. Kuma mu je rekla: “Kako bi ti znao, nisi nikad ništa ni probao niti si kad pokušao da prestaneš!”

I on je odlučio da proba, samo kako bi njoj dokazao da to nema veze sa životom. Međutim, sad je dugovao kumi večeru u jednom od skupljih restorana. Slušao sam ga zabezeknut.

Otišao sam od kuma i stalno mislio o tome.

“Što ako je to rješenje i za mene”…

Pitanja su mi odzvanjala u glavi…

Onda bih se obeshrabrio znajući koliko sam puta pokušao ostaviti cigarete i na šta je to ličilo. Zaista mi se nije prolazilo još jednom kroz taj pakao.

Tu noć dugo nisam mogao da zaspim razmišljajući o svemu tome. Ipak znam koliko je moj kum pušio…

Mislio sam da sam probao sve…

Čim sam ustao sutradan, nazvao sam kuma i ispitao ga za sve detalje. Ima li krize, kakav je osjećaj, šta se dogodi, jer to što je on meni pričao nije imalo veze sa logikom pušača… a zapravo itekako je imalo veze. Samo ja nisam bio dovoljno upućen u to kako nikotin djeluje na mozak.

Da se razumijemo, smatrao sam se profesionalnim pušačem. Do tada sam probao sve- flastere, žvake, elektronske cigarete… Pa čak i tablete na recept i hipnozu. Tablete su kao malo smirile simptome krize, ali ni blizu da mi ubiju žudnju za cigaretama.

Hipnoza na mene jednostavno nije imala nikakav efekat.

Ali nešto drugo jeste…

Prije malo više od 8 mjeseci probao sam kumovu metodu i osjećao sam se prilično blesavo. To je bilo kao da vjerujem da se desi neko čudo.

U prvih nekoliko sati sam još pušio. Predveče mi se već nije pušilo. Jednostavno sam tako funkcionisao- nije mi se tražila cigareta.

OK, pomislio sam, možda mi je samo takav dan. Ali takav dan, da ne zapalim cigaretu više od 6 h to jest- da mi se ona ne traži, nisam imao godinama.

Nekoliko puta u narednih par dana sam pomislio- nešto sa mnom nije u redu kad mi se ne traži cigareta. Nekoliko puta sam je zapalio- povukao dim i ugasio je.

Jednostavno to više nije bilo to.

Prolazili su dani, sedmice, pa i mjeseci, a ja nisam palio cigaretu. Moj kašalj se smanjio bar za duplo, ali ja se još uvijek nisam usuđivao nazvati nepušačem. Nisam bio nervozan kako sam očekivao. Nisam pretjerano jeo. Mislio sam da bolujem od neke nepoznate bolesti u kojoj ti se jednostavno ne puši. Moj mozak nije mogao da prihvati činjenicu da kumova metoda radi.

Svaki dan sam, ispočetka, nosio cigarete sa sobom, za slučaj da mi dođe da zapalim.

Prestao sam to da radim kad su prošla puna dva mjeseca otkako nisam zapalio cigaretu.

Nakon tek četiri mjeseca sam se usudio sebi priznati da sam sada nepušač. Podijelio sam tajnu sa još nekoliko prijatelja koji su me gledali jednako blesavo i zbunjeno, kao što sam ja gledao svog kuma kada mi je pričao isto. Nedugo zatim, jedan po jedan me je počeo zvati i pitati kako i šta. Niko nije mogao vjerovati da sam ja, čovjek koji je okorjeli pušač sa astmom, prestao da pušim.

Komšija Ivan je prvi poslije mene prestao da puši. Njegov komentar mi je jedan od najboljih:

“Komšija, pa hoću ja sad ostati ovakav- nepušač?”

*Prikazani rezultati su individualni i mogu da se razlikuju od osobe do osobe.

Od srca smo se nasmijali.

Moje radne kolege nisu vjerovale. Nekoliko njih je sačekalo da vidi da li ću zaista istrajati, i nakon toga su me pitali kako sam uspio. Podijelio sam ono što znam i pomogao još četvorici kolega da ostave cigarete. Bilo je kao da sanjam da se sve to dešava. Sad kad pijemo kafu ujutro na poslu, samo jedan u našoj smjeni ne želi da ostavi cigarete, ali još je mlad, ne smetaju mu. Tjeramo ga van iz kuhinje i on tako usamljen puši cigaretu, ne vjerujući, jer se nekad ništa nije vidjelo od dima u kuhinji.

Iskreno, sad mi cigarete smrde. Neopisivo je kakav je to smrad, koji kao pušač ne osjetiš.

Divim se svojoj ženi kako mi je uopšte prilazila, a kamoli spavala sa mnom.

Tek kad sam nekoliko mjeseci bio nepušač, ona se otvorila i rekla mi koliko stvari su nam kvarile te cigarete. Ja nisam pojma imao.

23 godine ta žena je živjela kraj pepeljare, a ne čovjeka.

Rekla mi je da sam joj užasno smrdio kad se ljubimo, i još mnogo stvari koje mi je ćutala…

Kako mi je smrdila kosa, ruke, prsti, koža… što sam duže pušio, smrad cigareta sve više se uvlačio u svaku moju poru. Sa godinama je postajalo sve gore i gore, ali nije znala šta da uradi da mi pomogne da prestanem da pušim.

Znala je da sam ovisnik i nije htjela da se osjećam još gore… Ni na jednu od tih stvari nisam baš pomišljao. Mislio sam samo na sebe i na to kako da zapalim još jednu, još jednu, još jednu…

A ona je bila najsrećnija zbog toga što sam ostavio cigarete. Kuća je mirisala na dom, a ne na moje cigarete, ali najdraže joj je bilo što sam ja bolje i što manje kašljem. Nije više morala da se plaši da ću da se ugušim.

Zbog tog što je bila presrećna, ona je svima oko nas pričala kako sam prestao da pušim. Odjednom su mi se porodica i prijatelji počeli javljati sa pričom kako su svi redom ostavljali cigarete!!!

Njen brat je takođe ostavio cigarete. Igor mi je jedan dan došao i rekao:

“Mislio sam da moja sestra priča nebuloze, ali kad si ti izdržao 3 mjeseca, onda sam znao da i ja mogu da prestanem.”

*Prikazani rezultati su individualni i mogu da se razlikuju od osobe do osobe.

Moj otac je bio jedan od težih slučajeva. Odbijao je da prestane, kao i ja. Kad je vidio koliko ljudi oko nas je prestalo da puši uz pomoć iste metode, radoznalost ga je povukla.

“Daj da i ja probam, dođavola”- rekao mi je, iako ubjeđen da mu ništa ne može pomoći jer puši cijeli svoj život. Moj otac nije zapalio cigaretu već skoro 2 mjeseca.

*Prikazani rezultati su individualni i mogu da se razlikuju od osobe do osobe.

Kada sam vidio koliko mogu pomoći ako podijelim ono što znam, odlučio sam da napravim ovaj blog uz pomoć svog sestrića. Mislim da je više ljudi zaslužilo da zna kako da se riješi ove odvratne navike, posebno sada, kad cigarete koštaju kao suvo zlato.

Imati prijatelje je jednako važno kao imati zdravlje.

Poseban podsticaj da napravim blog sam dobio kada je prijateljica moje žene dobila rak i pod “hitno” morala da prestane da puši. Pored čitavog svog horora i stresa oko te strašne bolesti, jadna žena se borila i sa simptomima nikotinske krize. Bila je na ivici nerava, kada smo joj rekli za ovu metodu. Naša draga Jasna je sada dobro, da kucnem u drvo, i napisala nam je zahvalnicu koju držimo uramljenu. Prepisaću ovdje njene riječi:

“Imati prijatelje je jednako važno kao imati zdravlje. Hvala vam, dragi moji, za svu podršku, ljubav i savjete.”

*Prikazani rezultati su individualni i mogu da se razlikuju od osobe do osobe.

Mislim da nam niko nikada nije na taj način izrazio zahvalnost na prijateljstvu. Ali prilično sam siguran, da Jasna ne bi tako lako dobila svoju bitku da je nastavila da puši.

Ali mi, ljudi, često podcjenjujemo stvari koje imamo.

Ništa ne znamo da cijenimo, dok to ne izgubimo.

Zdravlje, voljene osobe, prijatelje, dobar posao.

Često i sami intenzivno gazimo po stvarima koje volimo, misleći da će sve uvijek da bude konstanta.

Uzimamo sve “zdravo za gotovo”.

Ja nisam naučio ni kada sam završio u bolnici jer sam tvrdoglav i slab karakter. Moja ovisnost je bila jača od mene.

Zbog toga sam odlučio da svoju priču podijelim sa svima onima koji se osjećaju isto kao što sam se ja osjećao.

Želim da podijelim metodu koja mi je pomogla sa svima onima koji su:

  • ovisni o cigaretama i žele da se riješe ovisnosti bez prolaska kroz horor od simptoma
  • probali sve metode odvikavanja i nijedna nije uspjela do sada
  • ugroženog zdravlja i moraju prestati pušiti što prije
  • dojadili i sebi i drugima jer za njima svuda ide smrad i dim cigareta
  • pomislili da nikad neće uspjeti prestati pušiti
  • žele prestati iz bilo kog razloga…

 

Sada ti svojim primjerom, podržanim brojnim primjerima mojih prijatelja i članova familije, garantujem da nisi probao baš SVE.

Ako želiš ili moraš prestati pušiti iz bilo kog razloga, prije nego baciš gomilu novca na metode koje ne rade, molim te da mi se javiš.

Želim da ti pokažem trajno rješenje, koje ne traži konstanta ulaganja.

Zašto ovo kažem?

Nikotinske žvake i flasteri nisu uopšte jeftini. Njihova upotreba, pritom, samo produžava agoniju, jer se zapravo ne rješavaš ovisnosti o nikotinu. I dalje ga unosiš, samo ne putem dima. To znači da ih moraš konstantno kupovati. Na kraju ćeš se opet morati suočiti sa odvikavanjem od nikotina.

Sa tabletama je isto. Mjesecima ih moraš piti, a plus, ima i nezgodnih nuspojava.

Elektronske cigarete su posebna priča. Pored toga što unosiš nikotin (ima opcija bez nikotina, ali opet ćeš proživjeti krizu tako), ulja za punjenje su jako koncentrisana. Prijatelj koji je doktor mi je objasnio zbog čega sam, koristeći ih, kašljao još više. Koncentracija tih ulja jako oštećuje sluznicu usta, grla i pluća. Pored visoke cijene finansijski, zdravstvena cijena je možda i gora od običnih cigareta.

Hipnoza… sa dužnim poštovanjem svim ljudima koji se njom bave, na mene nije imala ama baš nikakvog efekta. Išao sam dvaput, kod dva različita čovjeka. Džaba. Želio sam da zapalim jednako kao i prije toga.

Ako misliš da sam možeš da prestaneš da pušiš, onda si jedan od rijetkih. Samo nemoj se iznenaditi ako tvoj nepušački period života ne potraje dugo. Mi nismo ni svjesni sa kakvom se ovisnošću suočavamo zapravo. Dosta sam iščitao o tome. Prijatelj doktor kog sam spominjao maloprije mi je dao dosta literature. Nikotin utiče direktno na receptore u našem mozgu i djeluje kao jak stimulans. Zbog toga smo, kad prestanemo da pušimo pospani, ne možemo da se koncentrišemo i često zaboravljamo stvari. Slično kafi, koja nas razbuđuje, ali mnogo puta jače.

Ako želiš da okončaš svoju ovisnost i potpuno je ubiješ, da se tako izrazim, kao ja svoju, molim te ispuni sljedeći upitnik i ostavi mi svoju email adresu. Tako ću ti moći dati konkretnu prognozu šta ti je činiti.

Nadam se da ćeš učiniti uslugu sebi i svojim bližnjima, i upravo to i učiniti.

Vjeruj mi, ima mnogo ukusa i mirisa koje pušači ne osjete. Nemaš pojma šta će ti se sve popraviti i poboljšati kad provedeš neko vrijeme bez cigareta.

U mojim godinama, od izrazitog značaja mi je bio libido, kod žena je to takođe slično. Cigarete bukvalno ubijaju libido.

Šanse za više vrsta raka- od raka pluća, ždrijela, prostate, dojke, grlića maternice… sve se smanjuju. Pušenje cigareta ih uvećava za nekoliko puta.

Snaga, energija… kvalitet sna… sad bih se smio takmičiti sa bilo kojim mladićem u bilo čemu, i spavam kao beba.

Nadam se da ću uskoro dobiti tvoj email i sa zadovoljstvom ću ti odgovoriti čim stignem.

Srdačan pozdrav,

Milan.

*Prikazani rezultati su individualni i mogu da se razlikuju od osobe do osobe.

Sholac